Vjerovanje u Allaha, dželle šanuh, temelji se na tome da je On pravi i istinski Bog, jedini koji je dostojan obožavanja i robovanja, mimo svih drugih lažnih božanstva, jer je On stvoritelj svih ljudi.
On, Uzvišeni, čini im dobro, pa im daruje opskrbu. On je Taj koji poznaje njihov tajni i javni život. U stanju je da nagradi one koji su Mu pokorni, te da kazni one koji su grešni.
Zbog tog odnosa pokornosti spram Njega, Allah, dželle šanuh, stvorio je džinne i ljude, pa im je naredio
da Mu se pokore, a u vezi s tim su i kur'anske riječi: “Džine i ljude sam stvorio samo da mi ibadet čine.
Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane. Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat,
56-58)
“O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, koji je stvorio vas i one prije vas, kako biste bili bogobojazni; koji
vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi,
hrana za vas. Zato ne pripisujte Allahu nekog ravnim a već ste spoznali!” (El-Bekare, 21-22)
Uzvišeni Allah je već slao poslanike i spuštao (objavljivao) knjige kako bi se istina o Njemu pojasnila, i u
to se ljude pozivalo, te kako bi se znalo koja su to djela koja se Istini suprotstavljaju.
Uzvišeni je rekao: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allaha oboţavajte, a taguta11 se klonite!'” (En-Nehl, 36) “Prije tebe svakog poslanika što smo slali objavili bismo mu: ‘Nema boga osim Mene, pa zato Mi činite ibadet!'” (El-Enbija, 25)
“Ovo je Knjiga čiji su ajeti usavršeni a zatim detaljno pojašnjeni, od Mudrog i Sveznajućeg, da samo Allaha oboţavate, – ja sam vam, doista, od Njega, onaj što opominje i radosne vijesti kazuje.” (Hud, 1-2)
Suština ibadeta ogleda se u tome da se jedino Allah, dželle šanuh, obožava i da se samo njemu usmjeravaju sve vrste ibadeta poput: dove, straha, nade, namaza, psta, prinošenja žrtvi, zavjetovanja i drugih djela dobročinstva.
Sve vrste ibadeta obaveza je raditi ponizno i skrušeno, te težiti Allahovoj nagradi i strahovati od Njegove
kazne. Sve to treba činiti uz iskazivanje potpune ljubavi i poniznosti prema Allahu i Njegovoj veličanstvenosti. Većina kur'anskih ajeta objavljena je potvrđujući ovo uzvišeno načelo, a neki od tih ajeta su:
“Zato obožaji samo Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Iskreno ispovjedanje vjere dug je
Allahu!” (Ez-Zumer, 2-3)
“Gospodar tvoj zapovijeda da samo Njega obožavate…” (El-Isra, 23)
“Dozivajte (obožavajte) Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru, pa makar to nevjernici prezirali.” (El Mu'min, 14)
U dva Sahiha zabilježeno je od Mu'aza, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahovo pravo kod ljudi je da Ga obožavaju i da Mu uopće širk ne čine.”
Također, vjerovanjem u Allaha, dželle šanuh, smatra se i vjerovanje u sve ono što je Allah naredio svojim robovima, kao što je pet očevidnih islamskih načela:
1.) ešhedu en la ilahe illellah – svjedoĉenje da nema drugog istinskog boga osim Allaha, i
ešhedu enne Muhammeden resulullah – svjedoĉenje da je Muhammed Allahov poslanik.
2.) obavljanje namaza,
3.) udjeljivanje zekata,
4.) post u mjesecu ramazanu,
5.) te obavljanje hadždža za onog ko je to u mogućnosti.
U to spadaju i sve druge naredbe koje sadrži ovaj čisti Šerijat , ali najvažniji i najbitniji među svim ovim
ruknovima je svjedočenje da je samo Allah Bog i da je Muhammed Allahov poslanik.
Svjedočenje “la ilahe illellah” podrazumijeva iskreno činjenje ibadeta samo Allahu, dželle šanuh, te
negiranje bilo koje vrste ibadeta usmjerene nekom drugom. To je istinsko značenje šehadeta “la ilahe illellah”, a ono podrazumijeva da jedino božanstvo koje zaslužuje da bude obožavano i kojem je ispravno robovati je Allah, dželle šanuh. Ono što se obožava mimo Njega, Uzvišenog, od ljudi, meleka, džinna i sl., sve to je zasnovano na laži. Ispravno je obožavati samo Allaha, Jednog i Jedinog.
Uzvišeni, dželle šanuh, je rekao: “To je zato što je Allah – istina, a oni koje oni, pored Allaha, dozivaju – su ništavni.” (El-Hadždž, 62)
Prethodio je govor da je Allah, dželle šanuh, stvorio džinne i ljude upravo radi ovog načela, koje je osnova
svega drugoga. Zbog tog načela On je poslao poslanike i spustio (objavio) knjige.
Dobro o tome razmisli, te nastoj dokuĉiti njegovu suštinu, jer tako ćeš uoĉiti da je većina današnjih muslimana u velikom neznanju kada je riječ o tom veličanstvenom temelju. To neznanje navelo ih je da uz Allaha obožavaju druga stvorenja i usmjeravaju ono što je iskljuĉivo pravo Allaha, azze ve dželle, nekom drugom mimo Njega.
Vjerovanje u Allaha, dželle šanuh, podrazumijeva da je On stvoritelj svih stvorenja i cjelokupnog kosmosa, tako da njime upravlja i određuje ono što želi, svojim znanjem i moći. On je vladar dunjaluka i ahireta, Gospodar svih svjetova, samo je On istinski Stvoritelj i samo je On uistinu Gospodar.
Poslao je poslanike i objavio svete knjige kako bi popravio stanje Svojih robova, te kako bi ih pozvao da
čine ono u čemu je spas za njih, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu.
U svemu što je spomenuto Uzvišeni, dželle šanuh, nema nikakvog sudruga, pa su i ajeti u tom kontekstu:
“Allah je stvoritelj svega i On svime upravlja.” (Ez Zumer, 62)
“Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se uzdigao iznad Arša; On
tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde Njegovoj volji se pokoravaju.
Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El-E'araf, 54)
Vjerovanje u Allaha, dželle šanuh, također podrazumijeva i vjerovanje u Njegova lijepa imena i uzvišena
svojstva (atribute) koja su spomenuta u Kur'anu plemenitom i vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Obaveza je u to vjerovati bez izmjene njihovih značenja i lišavanja Allaha Njegovih svojstava, pri tome ne
zalazeći u njihovu kakvoću niti ih poistovjećujući sa svojstvima stvorenja. Sve ćemo to potvrditi baš onako
kako nam je preneseno i kako je zabilježeno, bez zapitkivanja o kakvoći, te uz čvrsto ubjeđenje u veličanstvena značenja tih Allahovih atributa.
Dužni smo Allaha, azze ve dželle, opisati najuzvišenijim svojstvima, onako kako Mu dolikuje, uz
negiranje svake sličnosti između Njega i Njegovih stvorenja.
Uzvišeni je rekao: “Njemu ništa ne nalikuje! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
“Zato ne navodite Allahu slične! Allah doista zna, a vi ne znate.” (En-Nehl, 74)
Ovo što smo naveli je vjerovanje ehlis-Sunneta vel džema'ata, ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i onih koji ih slijede u dobročinstvu.
Kada je Rebi'a b. Ebi Abdur-Rahman, učitelj imama Malika, rhm, bio upitan o Allahovom uzdignuću iznad
Arša, odgovorio je: “Uzdignuće nije nepoznato, a kako se dogodilo je nepojmljivo za ljudski razum; od Allaha je objava, a Poslanik je dužan da je jasno dostavi, dok na nama je da u to vjerujemo i sve potvrđujemo.”
Imamu Maliku, rhm, postavljeno je isto pitanje, pa je odgovorio: “Uzdignuće je poznato, a kako se ono
dogodilo je nepoznato. Vjerovati u to je obaveza, dok je zapitkivanje o tome novotarija.” Zatim je onome ko je postavio pitanje rekao: “Ja vidim da si ti loš čovjek!”, te je naredio da se udalji od njega.
Sličan odgovor prenešen je od majke vjernika Ummu Seleme, radijallahu anha.
Imam Ebu Abdur-Rahman Abdullah b. el-Mubarek, rhm, rekao je: “Mi znamo da je naš Gospodar iznad
sedam nebesa, uzvišen iznad svog Arša i odvojen od Svojih stvorenja.”
Sve frakcije koje zastupaju mišljenja suprotna ehli sunnetu kada je posrijedi govor o Allahovim lijepim
imenima i uzvišenim atributima neminovno je da će biti u koliziji s tradicionalnim (šerijatskim) i racionalnim dokazima, uz očiglednu kontradiktornost u stavovima koje zastupaju.
Što se tiče pripadnika ehlis-Sunneta vel-Džema'ata oni pritvrđuju Allahu, dželle šanuh, sve ono čime je Sebe opisao u svojoj plemenitoj knjizi Kur'anu i sve čime Ga je opisao Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom Sunnetu. Oni Allaha opisuju tim atributima ali pri tome svjedoče da Mu stvorenja ravna i slična nisu. Veličaju Ga i uzdižu daleko iznad toga da Ga usporede s nekim stvorenjem, ali u isto vrijeme ne mijenjaju značenja tih atributa, niti govore da upućuju na neka druga suprotna znaćenja. Tim su se spasili od raznih kontradiktornosti, a u isto vrijeme prihvatili su sve dokaze, i niti jedan nisu ostavili po strani, a što je osobina kojom je Uzvišeni Allah nadahnuo svakog ko se čvrsto prihvati istine s kojom je došao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i na tom putu ulaže maksimalan trud, uz iskrenu dovu Allahu, dželle šanuh, da mu olakša slijeđenje istine i njene dokaze učini jasnim.
Uzvišeni je rekao: “Ne, nego Mi istinom suzbijamo laţ, istina je uguši i laţi nestane…” (El-Enbija, 18)
“Oni ti neće nijedan prigovor postaviti, a da ti Mi nećemo odgovor i najljepše objašnjenje navesti.” (El Furkan, 33)
Hafiz Ibn Kesir, rhm, je u svom poznatom tefsiru prilikom tumaĉenja Allahovih riječi: “Gospodar vaš je
Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se uzdigao iznad Arša…” (El-E'araf, 54), napisao veoma poučan govor kojeg ćemo ovdje navesti zbog velike koristi i mudrosti koja se u njemu krije:
“Kada je riječ o ovoj tematici postoji veoma mnogo stavova, te ih nećemo navoditi ovom prilikom. U tom
pogledu slijedimo i prihvatamo stav naših ispravnih prethodnika (selefus-saliha), Malika, Evzai'ja, EsSevrija, Lejsa b. Sa'da, Šafije, Ahmeda, Ishaka b. Rahuje i drugih imama i islamskih učenjaka, bilo ranijih ili kasnijih. A taj stav podrazumijeva prihvatanje ajeta onako kako su nam dostavljeni, bez zalaska u polemike o kakvoći (tekjif), poistovjećivanje božijih atributa sa stvorenjima (tešbih), ali i bez lišavanja tog božanskog atributa (ta’til). Ono što na prvi mah zamišljaju oni koji poistovjećuju Allahova svojstva sa ljudskim ne dolazi u obzir kada se govori o Allahu, jer Uzvišenom Allahu ništa od Njegovih stvorenja ne liči, ‘Njemu ništa ne nalikuje! On sve čuje i sve vidi!’ (Eš-Šura, 11). Ispravno je ono što su rekli naši imami, među kojima je i Buharijin učitelj Nu'ajm b. Hammad el-Huza'i koji je rekao:
‘Ko poistovjeti Allaha s nekim od Njegovih stvorenja, počinio je kufr (nevjerstvo), a i onaj ko zaniječe ono čime je Allah sam Sebe opisao, također je počinio kufr (nevjerstvo). Međutim, neka se zna da ni u Allahovim, niti u riječima Njegovog Poslanika kojima Ga on opisuje, nema poistovjećavanja sa stvorenjima.’ Zato je na pravom putu onaj ko priznaje Uzvišenom Allahu ono što se o Njemu otvoreno govori u ajetima i vjerodostojnim hadisima, na način koji dolikuje Njegovoj veličanstvenosti, te ne pripisuje Uzvišenom Allahu bilo kakve osobine nesavršenstva i manjkavosti.”
