U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Zahvala pripada samo Allahu, Jednom i Jedinom. Salavat i selam posljednjem Allahovom Poslaniku, njegovoj ĉasnoj porodici, ashabima i svim iskrenim sljedbenicima poslije njih.
S obzirom da je ispravno vjerovanje osnova Islama i temelj vjere, odluĉio sam da to bude tematika ovog predavanja. Opće je poznato, na temelju šerijatskih dokaza, iz Kur'ana i Sunneta, da se svako djelo i rijeĉ smatra prihvatljivim i primljenim ako proizilaze iz ispravnog vjerovanja.
Međutim, ako je naše vjerovanje neispravno, pa neispravna su i sva djela i riječi koja se
temelje na njemu, baš kao što Uzvišeni kaže:
“A onaj ko zaniječe vjerovanje – upropaštena će mu biti djela njegova i on će, na onom svijetu, biti među propalima.”(El-Ma'ide, 5)
“A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako budeš širk učinio, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš uistinu izgubljen biti.'” (Ez-Zumer, 65) Mnogo je ajeta u ovom kontekstu.
Allahova jasna Knjiga i sunnet Njegovog plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju nam da se ispravno vjerovanje sažima u šest temeljnih načela:
1.) amentu billahi – vjerovanje u Allaha,
2.) ve melaiketihi – vjerovanje u plemenite meleke,
3.) ve kutubihi – vjerovanje u Allahove knjige,
4.) ve rusulihi – vjerovanje u poslanike,
5.) vel-jeumil-ahiri – vjerovanje u Sudnji dan,
6.) ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi – vjerovanje u
Allahovu odredbu, bila ona dobra ili loša.
Ovih šest načela se smatra temeljima ispravnog akideta koji su objavljeni u Allahovoj plemenitoj Knjizi s kojom je Allah poslao poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Iz ovih šest načela proizilazi obaveznost vjerovanja u sve ono što nam je naređeno da vjerujemo od nepoznatih i nevidljivih (gajb) stvari, te da vjerujemo u svaku Allahovu i Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, obavijest.
U Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je mnoštvo tekstova u kojima se spominje ovih šest načela. Među tim ajetima su riječi Allaha, koji li od svakog nedostatka je čist: “Nije dobročinstvo okretanje lica prema istoku i zapadu; već dobročinstvo je vjerovanje u Allaha, onaj svijet, meleke, knjige, i vjerovjesnike,…”(El Bekare, 177)
“Poslanik vjeruje u ono što mu objavljuje Gospodar njegov, i vjernici – svaki ponaosob vjeruje
u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne pravimo razliku među njima.'” (El-Bekare, 185)
“O pravovjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju je On Svome Poslaniku
spustio, i u Knjigu koju je spustio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – izgubljen je u zabludi jasnoj.” (En-Nisa, 136)
“Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu,
Allahu lahko!” (El-Hadždž, 70)
Kada je riječ o hadisima koji govore o ovim temeljnim načelima vjerovanja, pa i njihov broj je obilat. Jedan od tih hadisa zabilježio je imam Muslim u Sahihu.
To je poznati hadis kojeg prenosi vođa pravovjernih, Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu, kada je Džibril, alejhis-selam, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vjerovanju (imanu), na što mu je Poslanik odgovorio: “Iman je da vjeruješ u Allaha, meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u odredbu (kader), bila ona dobra ili loša.”
Spomenuti hadis zabilježen je također i u oba Sahiha, i to lancem prenosilaca putem Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
Sve ono u što je jedan musliman dužan da vjeruje proizilazi iz ovih šest temeljnih naĉela vjerovanja; u domenu Allahovih prava, stvari koje se tiĉu onog svijeta, te drugih pitanja koja se bave svijetom nepoznatog (gajbom).
Svaki musliman dužan je vjerovati i priznavati sva ova naĉela. Onaj ko ih ne priznaje, ili ih općenito zanegira, ili porekne jedan od njih, nije musliman. U vezi s tim islamski uĉenjaci su jednoglasni.
