Način šerijatskog liječenja kod dobrih prethodnika (selefa)
Haridže b. es – Salt prenosi od svoga amiđe da je otišao kod Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pred njim primio islam, te da se vraćajući od njega pridružio jednoj karavani. Naišli su na neke ljude među kojima je bio jedan umno poremećen čovjek, okovan lancima, pa su im se (ti ljudi) obratili riječima:”Čuli smo da ovaj vaš saputnik donosi dobro. Imate li kakvog lijeka za ovog čovjeka?” Liječio ga je učenjem sure El – Fatiha i uspio. Čovjek je ozdravio, pa su mu dali stotinu ovaca. Otišao je kod Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome, pa ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Jeli si učio išta drugo (osim sure El -Fatiha)?” Odgovorio je:”Ne, nisam.” Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Uzmi ih (ovce kao nagradu), jer, tako mi Allaha, zabranjeno je uzimati nagradu za liječenje neistinom, a ti si liječio istinom.”
Ibn Tejmijje podsjeća da je dužnost svakog vjernika da pomogne i zaštiti svoga brata kojem se nanosi nepravda. međutim, ova pomoć i ova zaštita moraju biti pravedne, kao što je to naredio Allah, dž.š. U tom smislu, kada džin ne posluša verbalno upozorenje, dozvoljeno mu je zaprijetiti i proklinjati ga kao što je učinio i Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je šejtan došao s plamenom vatre u namjeri da mu ga baci u lice. Tom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tri puta izgovorio sljedeće riječi:
“Utječem se Allahu od tebe i neka je Allahovo prokletstvo na tebe!”
Ibn Tejmijje kaže:”Poželjno je džine, kada ispolje neprijateljstvo prema čovjeku, obavijestiti o Allahovim propisima i propisima Njegovog poslanika, iznijeti im dokaze, narediti da čine dobro, a izbjegavaju zlo, kao što je to slučaj i s ljudima, budući da Allah kaže:”…A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!” (El – Isra, 15.) ‘O skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati?…’ (El – En'am, 130.)”
Ibn Kajjim veli:”Zikr, kur'anski ajeti i dove kojima se liječi sami po sebi su korisni. Međutim poželjno je i da mjesto (liječenja) bude odgovarajuće, te da iscjelitelj bude snažan (u duhovnom pogledu), odlučan i djelotvoran, jer nikada liječenje ne daje željene rezultate zbog nedjelotvornosti iscjelitelja, ili zbog nepodložnosti bolesnika njegovom utjecaju, ili zbog nekog trećeg faktora koji ne dozvoljava da lijek djeluje. To se kao što je poznato, nekada dešava i kod organskih oboljenja zbog neprihvatanja lijeka od strane organizma ili nekog drugog faktora koji ne dozvoljava da lijek djeluje, a kada tijelo prihvati lijek, djelovat će shodno podložnosti tijela istome.”
Imam Ibn Kajjim dalje kaže:”U Meki sam proveo određeno vrijeme. Kada bi me zadesila neka bolest, a ne bih našao ljekara, liječio sam se surom El – Fatiha, pa sam se uvjerio u njenu veliku djelotvornost. To sam saopćio prijateljima koji su se žalili na neku bolest, pa su se i mnogi od njih u to uvjerili. Nakon toga sam se počeo oslanjati na taj način liječenja i u tom smislu sam se mnogo okoristio. Liječenje Allahovom Knjigom je pravo bogatstvo. To je sve što nam je potrebno. Allahova Knjiga je svjetlost i lijek za ono što je u grudima…”
Ibn Kajjim je rekao i sljedeće: “I znaj da su božanski lijekovi od koristi kada čovjek već oboli, ali i u sprečavanju oboljenja… Ako se bolest nakon toga i pojavi, neće biti štetna (kao što je inače slučaj). Kur'anski lijekovi eliminišu uzroke oboljenja ili se isprečavaju između njih i njihovog utjecaja na čovjeka. dakle, kur'anski lijekovi se koriste za zaštitu zdravlja i suzbijanje oboljenja.”
Imam Ibn Tejmijje kaže:”Onaj koji otklanja od ljudi neprijateljsko djelovanje džina treba se pridržavati pravednosti koju su propisali Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pružanje pomoći i zaštite onome kome se nanosi nepravda treba biti u skladu sa Šerijatom, bez pripisivanja druga Allahu i bez nanošenja nepravde bekome od ljudi. Takvoj osobi ne mogu nauditi džini, bilo zbog toga što znaju da je pravedan, bilo zbog toga što su nemoćni prema takvoj osobi. Međutim, ako su džini zli, a osoba slaba (duhovno), postoji mogućnost da joj naude. takva osoba treba da se zaštiti učenjem Kur'ana: Ajetul – Kursije, sura El – Felek i En – Nas, zatim namazom, dovama i svim onim što jača iman, te izbjegavanjem grijeha koji džinima omogućavaju da djeluju na čovjeka. Takva osoba je borac na Allahovom putu, a ono čime se bavi među najboljim je vrstama džihada.”
Fahrudin er – Razi je rekao: “Znajte da ljekar treba biti prijatelj ljudima, te čuvati njihove tajne. Kada ljekar liječi žene, djevojke ili mladiće, treba voditi računa o svom pogledu, te o tome da se ne približava više nego što je potrebno oboljelom dijelu tijela.” Ljekar je dužan da bude odan Bogu, da čuva pogled od lijepih žena, da izbjegava doticanje njihovih tijela, da se prilikom liječenja skoncentriše na oboljeli dio, te da ne kruži pogledom po čitavom tijelu. Ljekaru nije dozvoljeno da bude ohol i umišljen. Neke ljekare kod izlječenja nekog teškog bolesnika, obuzima oholost, te se uobraženo ponašaju. Takvi ljekari nisu uspjeli: savjetuje im se skromnost. Ljekar je dužan da liječi i siromahe kaošto liječi i bogate.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko otkloni od vjernika neku od ovozemaljskih nedaća, Allah će otkloniti od njega jednu od nedaća na Sudnjem danu. Ko olakša onome koji se suočava s poteškoćama, Allah će olakšati njemu i na ovome i na budućem svijetu. Ko sakrije sramotu nekog muslimana na ovome svijetu, Allah će sakriti njegovu i na ovome i na budućem svijetu. Allah pomaže onoga ko pomaže svoga brata.”
