Namaz je najvredniji praktični obred i temelj na kojem opstoji islam. Uzvišeni Allah spominje namaz u Svojoj časnoj Knjizi više od devedeset puta u raznim kontekstima. Namaz je jedini ibadet koji Allah nije propisao ovome umetu preko Džibrila, a.s., već je Sebi uzdigao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu iznad sedam nebesa, gdje nijedno stvorenje nikada nije dospjelo, propisao namaz.
Uzvišeni Allah ne dozvoljava da namaz izostavi ni putnik, ni bolesnik, ni mudžahid, ni stara iznemogla osoba – svi su dužni obavljati namaz u njegovo vrijeme, dok se bilo koji drugi ibadet može, zbog šerijatski opravdanog razloga, u potpunosti izostaviti ili naknadno obaviti.
Obaveza namaza pada na svakog punoljetnog i pametnog muslimana, osim žene u mjesečnom (hajz) i postporođajnom (nifas) ciklusu. Nema razlike između zdravog i bolesnog, sigurnog i onoga koji je u strahu, siromašnog i bogatog, muškarca i žene.
Namaz je prvo za što će čovjek polagati račun, ako položi taj ispit, uspio je, a ako mu namaz ne bude ispravan, upropašten je.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na smrtnim mukama je savjetovao svoje ashabe , rekavši im: “Pazite na namaz, pazite na namaz” , tj. čuvajte dobro svoje namaze, jer šta je muslimanu preostalo od vjere ako ostavi namaz!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Niti islama će se kidati, jedna po jedna. Kada god se koja otkine, ljudi će se hvatati za onu preostalo. Prvo što će se izgubiti od islama je islamska vlast, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.” U drugoj predaji se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prvo što će od ljudi biti uklonjeno je povjerenje (emanet), a zadnje što će ostati od vjere je namaz.”
Koliko god je bitno obavljati namaz, toliko je bitno klanjati na propisan način, jer Uzvišeni Allah neće primiti osim propisno obavljen i upotpunjen namaz. Ibn Mesud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne vrijedi namaz onome ko ne smiri svoja leđa na ruku'u i sedždi.”
U nekim predajama se spominje da će čovjek klanjati šezdeset godina, a njegovi namazi neće biti primljeni zbog toga što nije upotpunjavao ruku'u i sedžde.
ABDEST
Način uzimanja abdesta u svjetlu vjerodostojnog sunneta
1. Prije početka pranja šaka treba srcem zanijetiti uzimanje abdesta.
Nijjet je uvjet za valjanost abdesta, po mišljenju većine islamskih pravnika. Što se tiče nijjeta, on se donosi u srcu i nije legitimno izgovaranje nijjeta jezikom. Šejhul Islam Ibn Tejmijje kaže: “Nijet za abdest, gusul, tejemmum, nazam, hadždž, zekat, iskupnine i ostale ibadete, po konsenzusu islamskih učenjaka, ne donosi se riječima, već srcem.” Donošenje nijeta riječima nije nam preneseno od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba. Ibn Kajim kaže: “Mjesto nijeta je u srcu, dok jezik nema apsolutno nikakve veze s nijjetom. Oni koji nijjete riječima izloženi su vesvesama koje im pričinjavaju razne tegobe i otežavaju im vjeru. “
Ibn Nudžejm, poznati hanefisjki pravnik, kaže: “Izgovaranje nijjeta jezikom, općenito, novotarija je u svim obredoslovljima (ibadetima).”
2. Izgovoriti Allahovo ime, “bismillah / u ime Allaha.”
3. Oprati šake do zglobova tri puta.
4. Isprati usta i nos tri puta.
Ispiranje nosa čini se ušmrkivanjem vode u nosne šupljine, zatim se ponovnim išmrkivanjem voda izbacuje napolje. Ispiranje usta čini se mućkanjem vode u usnoj šupljini, zatim izbacivanjem vode iz usta.
5. Oprati lice tri puta.
Pod licem se podrazumjeva površina od vrha čela do vrha brade i od jednog do drugog uha. Lijepo je proći kroz bradu radi poptunijeg pranja lica.
6. Oprati ruke (podlaktice) sa laktovima tri puta.
Prilikom pranja ruku, prvo oprati desnu pa lijevu ruku. Pranje ruku obuhvata, također, pranje šaka, jer one u jezičkom značenju pripadaju rukama. U sunetu se navode predaje da je lijepo oprati i dio nadlaktica.
7. Potrati po glavi jedanput.
Glava se potire objema rukama tako što se šake povlače sprijeda glave, tj. od vrha čela, prema potiljku, a zatim se povlače natrag prema vrhu čela.
8. Potiranje ušiju jedanput.
Uši se potiru istovremeno sa unutrašnje i spoljašnje strane. Kažiprstima se potire unutrašnjost, a palcima spoljašnjost ušnih školjki.
9. Oprati noge (stopala sa člancima) tri puta.
Prvo se pere desna pa lijeva noga. Pohvalno je mali prst lijeve ruke provući između nožnih prstiju radi detaljnijeg čišćenja.
Umjesto pranja, dozvoljeno je potirati po mestvama koje su obuvene nakon propisanog abdesta.
10. Proučiti dovu nakon abdesta.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko god abdesti, upotpunjavajući svoj abdest, pa potom kaže:
Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik – sigurno će mu se otvoriti svih osam dženetskih kapija da uđe na koju želi.”
Način obavljanja namaza
Nakon propisanog abdesta, neophodno je ispuniti četiri uvjeta za namaz.
Pokrivanje stidnog mjesta. Muškarac je u namazu obavezan pokriti tijelo od pupka i do ispod koljena. Isto tako nije mu dozvoljeno otkriti ramena u namazu. Ovo se tretira minimumom za ispravnost namaza, iako je bolje i potpunije pokriti tijelo od ramena do iznad članaka. Žena će u namazu pokriti cijelo tijelo, osim lica i šaka.
Nastupanje namaskog vremena. Nastupanje namaskog vremena je uvjet bez kojeg ne vrijedi namaz. Nije dozvoljeno klanjanje namaza mimo propisanog vremena. sabahsko vrijeme počinje nastupanjem zore. Prva zora nastupa kada se na horizontu na istočnoj strani pojavi vodoravna svjetlost, koja se postepeno pojačava. Podnevsko vrijeme nastupa kada sunce pređe na drugu polovinu neba. Ikindijsko vrijeme nastupa neposredno po isteku podnevskog vremena, kada sjena nekog predmeta bude jednaka njegovoj dužini. Akšamsko vrijeme nastupa zalaskom sunca. Jacijsko vrijeme nastupa nestankom crvenila na nebu (tj. nastupanjem potpune tame).
Okretanje prema Kibli. Okretanje prema Kibli je uvjet ispravnosti namaza. Ko vidi Kabu svojim očima, mora se okrenuti tačno u njenom pravcu. Onaj ko ne vidi Kabu svojim očima, dužan je okrenuti se prema strani na kojoj se nalazi Kaba.
Čistoća odjeće, tijela i mjesta na kome se obavlja namaz. Zaprljanja odjeća, tijelo ili mjesto (bez zaprljanosti mokraćom i izmetom), npr. prašinom, zemljom, blatom, nisu prepreka za obavljanje namaza. Za čišćenje odjeće, tijela i mjesta na kome se obavlja namaz nije potreban nijet. Samim uklanjanjem nečistoće postiže se cilj čišćenja.
Nakon ispunjenja ovih uvjeta pristupa se radnjama koje su blisko vezane za namaz, iako nisu sastavni dio samog namaza.
– Prije početka namaza pohvalno je postaviti pregradu (sutru) prema kojoj se klanja.
Klanjač će stati iza pregrade na udaljenosti od tri podlaktice. Njena visina treba biti barem za jednu podlakticu, dok širina nije bitna. Klanjaču je dozvoljeno da za pregradu uzme koplje, stub, jahalicu, krevet, čovjeka, drvo, štap, prut, kamen, zid itd.
Pregrada imama je ujedno pregrada svima koji klanjaju iza njega, što znači da nema smetnje proći između saffova u namazu kada to iziskuje potreba. Jedino je zabranjen prolazak između imama i pregrade.
– Zanijetiti obavljanje određenog namaza
Nijjet je uvjet bez kojega ne vrijedi namaz i on je spram djela kao duša spram tijela. Čini se isključivo srcem, nikako riječima. Nakon nijjeta (iskrene namjere) za namaz, počinje se sa ovim časnim obredom. Stupanje u namaz biva izgovaranjem tekbira.
Donijeti početki tekbir riječima: “ALLAHU EKBER”
Početni tekbir je elementarni dio (rukn) namaza i donosi se isključivo u stojećem položaju. Sve dok je na stajanju (kijamu) pogled klanjača bit će usmjeren u mjesto sedžde.
2. Dignuti ruke uporedo sa izgovaranjem početnog tekbira ili prije ili poslije njegovog izgovaranja.
Pri dizanju ruku dlanovi će biti okrenuti prema Kibli, a prsti niti sastavljeni niti rašireni, već između toga. Ruke se dižu u visini ramena ili ušiju.
3. Staviti desnu ruku po lijevoj
Ruke se vežu na prsa, i u tome nema razlike između muškaraca i žena. Klanjač može obuhvatiti podlakticu lijeve ruke desnom, ili staviti desni dlan na vanjski dio dlana lijeve ruke, zgloba i jednog dijela podlaktice, ili dlan desne ruke staviti na podlakticu lijeve ruke.
4. Otpočeti namaz nekom od dova
Aiša i Ebu Seid el – Hudri prenose da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj namaz počinjao riječima: “SUBAHNEKE ALLAHUMME VEBIHAMDIKE VE TEBAREKESMUKE VE TEALA DŽEDDUKE VE LA ILAHE GAJRUKE.” ( Slavljen neka si, Gospodaru moj, Tebi hvala pripada. Slavljeno neka je ime Tvoje i uzvišeno veličanstvo. Nema boga osim Tebe). (Dove se uče tiho u sebi)
Utječem se Allahu od prokletog šejtana, U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
6. Proučiti Fatihu
Učenje Fatihe je elementarni dio (rukn) svakog rekata. Fatihu uče imam, muktedije kao i pojedinačni klanjači na svim namazima, bez iznimke. Kada imam uči naglas, tada će muktedije proučiti Fatihu nakon što imam prouči, a ako uči u sebi, tada će učiti Fatihu i suru uporedo sa imamom.
Onaj ko, nakon uloženih napora, ne bude u stanju naučiti Fatihu, dužan je umjesto nje naučiti i proučiti:
“SUBHANALLAHI VEL – HAMDU LILLAHI LA ILLAHE ILLALLAHU ALLHU EKBER, LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAH.”
7. Izgovoriti amin nakon proučene Fatihe. Amin izgovaraju imam, muktedije i zasebni klanjači. U namazima kada se tiho uči, amin se izgovara prigušenim glasom, a gdje se uči naglas, amin se izgovara povišenim glasom.
8. Proučiti kraći ili dulji odlomak ili suru iz Kur'ana.
9. Nakon proučene Fatihe i sure napravit će se kratka pauza, zatim donijeti tekbir, dignuti ruke na prethodno opisan način i učiniti ruku’ (pregib).
Svoje dlanove staviti na koljena i obuhvatiti ih raširenim prstima. Laktove raširiti ustranu tako da vidno bude parabola ruku. Dužnost je klanjača poravnati leđa na ruku'u i potpuno se smiriti u tom položaju. Glavu neće spuštati niti je dizati iznad visine leđa, već je treba držati u istoj ravnini.
Uzvišeni Allah ne prima namaz onoga ko se ne smiri na ruku'u i sedždama. Na ruku'u će kazati tri puta.
“SUBHANE RABBIJEL – AZIM! Slavljen neka je Uzvišeni Gospodar.”
10. Dići glavu sa ruku'a, dignuti ruke u ravnini ramena ili ušiju, potom ih spustiti niz tijelo ili staviti desnu po lijevoj i reći: “SEMI’-ALLAHU LIMEN HAMIDEH”, zatim kazati: “RABENA VE LEKEL HAMD.” Klanjač je dužan, kao na ruku'u, potpuno se smiriti u ovom položaju.
“SEMI’-ALLAHU LIMEN HAMIDEH! Čuje Allah onoga koji Ga hvali”.
11. Nakon što izgovori Semi – Allahu limen hamideh, reći će:
“RABENA VE LEKEL HAMD! Gospodaru naš, samo Tebi svaka hvala pripada.”
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Imam se treba slijediti, pa ne odstupajte od toga. Kada učini ruku'u, učinite i vi, a kada kaže: ‘Semi Allahu limen hamideh, recite: ‘ALLAHUMME, RABBENA, VE LEKEL HAMD.”
12. Spustiti se na sedždu donoseći tekbir.
Pri činjenju sedžde prvo se spuštaju dlanovi, a potom koljena. Prste ruke treba skupiti i usmjeriti ih prema Kibli, dok su dlanovi paralelni sa ramenima ili ušima. Čelom jače pritisnuti sve dok se ne osjeti tvrdoća tla. Ruke, kao i na ruku'u raširiti u stranu, nožne prste poviti prema kibli, a stomak odvojiti od stegana. Sedžda se čini sa sedam dijelova tijela: licem (nos i čelo), dlanovima, koljenima i stopalima. Klanjač se mora u potpunosti smiriti u ovom položaju i tri puta kazati: “SUBHANE RABBIJEL EALA!”
“SUBHANE RABBIJEL EALA! Slavljen neka je Uzvišeni Gospodar!”
13. Podići glavu sa sedžde donoseći tekbir.
Sjesti na lijevu nogu, poviti prste desne noge usmjerivši ih prema Kibli, tako da desno stopalo bude u vertikalnom položaju. Između sedždi može se sjediti i na drugi način, tako da prsti obje noge budu povijeni i usmjereni prema Kibli, stopala uspravljena, a da klanjač sjedne na svoje potkoljenice. Dužnost je , kao i u prethodnim slučajevima, potpuno se smiriti u ovom položaju i kazati:
14. Učiniti drugu sedždu na isti način kao što je učinjena prva, donoseći tekbir i učeći propisane dove.
15. Prije dizanja na drugi rekat vratiti se u sjedeći položaj, kratko se smiriti, potom se dići. Prilikom dizanja na drugi rekat prvo se dižu koljena, a potom ruke. Ako se ruke dignu prije koljena, neće smetati.
16. Na drugom rekatu proučiti: bismilu, Fatihu i suru.
Nakon toga učiniti sve što se činilo na prvom rekatu, ali će se drugi rekat skratiti u odnosu na prvi.
17. Nakon dvije sedžde drugog rekata položiti lijevo stopalo i sjesti na njega, a desno uspraviti sa usmjerenim prstima prema Kibli.
Staviti dlanove na koljena ili natkoljenice (stegna), a desni lakat spustiti na nadkoljenicu do kuka. Skupiti prste desne ruke u šaku osim kažiprsta kojim se pokazuje u pravacu Kible, ili spojiti vrh palca sa vrhom srednjeg prsta, u vidu halke (slova o), te pokazivati svojim kažiprstom u pravcu Kible bez pomjeranja. Ako bude pomjerao kažiprst, ispravno je postupio. Pogled će biti usmjeren u kažiprst i neće ga prelaziti. Na prvom sjedenju klanjač će proučiti jedan od tešehhuda:
ET-TEHIJJATU LILLAHI VES – SALAVATU VET -TAJJIBATU
ES-SELAMU ALEJKE EJJUHEN-NEBIJJU
VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU.
ES-SELAMU ALEJNA VE ALA IBADILLAHIS-SALIHIN.
EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAHU
VE EŠEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU.
Veličanje samo Allahu pripada, kao i moji namazi, moje dove i dobra djela. Neka je Allahov mir na tebe, o Allahov Vjerovjesniće, i Njegova milost i Njegov blagoslov. Neka je mir na nas i na sve iskrene Allahove reobove. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.
18. Zatim se podignemo na treći rekat, donoseći tekbir i dižući ruke u visini ramena ili ušiju. Potom se čini isto što se činilo na prethodnom rekatu, donoseći tekbire kod svake nove radnje (osim kod povratka sa ruku'a kada se kaže: ‘Semiallahu limen hamideh’). Na trećem i četvrtom rekatu uči se samo Fatiha. Ako se ponekad prouči i kratka sura uz Fatihu, neće smetati.
19. Nakon što se učine dvije sedžde zadnjeg (trećeg ili četvrtog)rekata, ovisno o namazu, sjeda se , stavljajući lijevo stopalo ispod desne potkoljenice čiji su prsti povijeni i usmjereni prema Kibli. Dozvoljeno je naslonuti se na lijevi kuk, a obje noge isturiti prema Kibli. Učit će tešehud i pokazivati ili pomjerati kažiprst desne ruke sve do selama, i to na prethodno opisan način.
20. Nakon tešehuda proučit će se jedan od poznatih salavata:
ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED,
KEMA SALLEJTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIME
INNEKE HAMIDUN MEDZID.
ALLAHUMME BARIK ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED
KEMA BAREKTE ALA IBRAHIME VE ALA ALI IBRAHIM,
INNEKE HAMIDUN MEDZID.
Prevod: Allahu moj, smiluj se Muhammedu (a.s) i njegovom rodu, kao sto si se smilovao Ibrahimu (a.s) i njegovom potomstvu. Zaista si Ti uzvišeni i Plemeniti ! Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i potomstvo Muhammedovo kao što si blagoslovio Ibrahima i potomstvo Ibrahimovo. Zaista si Ti Uzvišeni i Plemeniti.
21. Utjecat se Uzvišenom Allahu od četiri stvari, riječima: Allahu moj, Tebi se utječem od džehennemske vatre, kaburske patnje, iskušenja ovog i budućeg svijeta i od zla opakog Dedždžala.
Prije predavanja selama lijepo je proučiti neku od dova, ali nije obavezno.
Allahu moj, tebi se utječem od zla koje sam spoznao i od zla koje ne znam.
Allahu moj, učini mi lagahnim polaganje računa.
22. Selam je elementarni dio (rukn) svakog namaza. Selam se predaje na desnu i lijevu stranu riječima: “ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAH, a na lijevu: ESSELAMU ALEJKUM.”
Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, zikr nakon namaza
Nakon što bi predao selam, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta bi izgovorio: ESTAGFIRULLAH (Allahu, oprosti mi), a potom proučio: ALLAHUMME, ENTESELAMU VE MINKESELAM, TEBAREKTE, JA ZEL – DŽELALI VEL – IKRAM. (Allahu moj, Ti si mir i od Tebe je mir, Uzvišeni, Plemeniti i Veličanstveni naš Gospodaru).
Allahov, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio je ashabeda na kraju svakog propisanog namaza kažu po trideset tri puta: SUBHANALLAH, ELHAMDULILLAH, ALLAHU EKBER. (Slava Allahu, hvala Allahu, Allah je najveći).
Potom se izgovori: (Nema istinskog božanstva mimo Allaha, koji nema saučesnika. Njemu sva vlast i hvala pripadaju i On je Svemoćni).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je oporučio učenje Ajetul – Kursijje nakon namaza.
Ajetul Kursijja:
ALLAHU LA ILAHE ILLA HUVEL-HAJJUL-KAJUM! LA TEHUZUHU SINETUN VE LA NEVM! LEHU MA FIS-SEMAVATI VE MA FIL-ERD. MEN ZELLEZI JEŠFEU INDEHU ILLA BI IZNIH?! JALEMU MA BEJNE EJDIHIM VE MA HELFEHUM. VE LA JUHITUNE BI ŠEJ IN MIN ILMIHI ILLA BI-MA ŠAE. VESIA KURSIJJUHUSSEMAVATI VEL-ERDA, VE LA JEUDUHU HIF-ZUHUMA, VE HUVEL-ALIJJUL-AZIM!
Prevod: Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež niti san! Njegovo je ono što je na nebesima i što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova? On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna, drugi znaju samo onoliko koliko je On dao da spoznaju. Prijesto Njegov obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dosadi održavanje njihovo; On je Svevišnji , Veličanstveni!
Ukbe b. Amir kaže: “Naredio mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da na kraju svakog namaza učim sure El-Felek i En-Nas.” Imam Taberani dodaje : “…i suretul-Ihlas.
Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je Muaza b. Džebela za ruku i rekao mu: “O Muaze, tako mi Allaha, ja te volim,” te ga je posavjetovao riječima: “Nemoj propustiti da na kraju svakog namaza kažeš: Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti budem zahvalan i da Ti lijepo ibadet činim.”
