Iskušenje od Allaha, dž.š.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: “…Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i nama ćete se vratiti.” (El-Enbija,35)
Mus'ab b. Sa'd prenosi od svoga oca da je jednom prilikom upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, koji su ljudi na najvećem iskušenju?” Odgovorio je:”Poslanici, pa nakon njih oni koji su najuzorniji među ljudima…. Čovjek biva iskušavan u skladu sa svojom vjerom. Ako je čvrst u vjeri, iskušenja su velika. Ako je umjeren u vjeri, bit će iskušavan u skladu s time. Čovjek će biti u iskušenjima sve dok ne postane čist od grijeha.”
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Vjernik i vjernica će biti u iskušavani u samima sebi, svojoj djeci i imetku sve dok ne susretnu Allaha čisti od grijeha.”
Iz navedenog se može zaključiti da iskušenja brišu grijehe vjernika, te da ga, Allahovom voljom vode u Džennet ako se strpi.
Kazna zbog činjenja grijeha i neposlušnosti prema Allahu,dž.š.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:
“Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30.)
“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Ta Ha, 124.)
Ibn Kajim kaže: “Zli duhovi (džini) imaju utjecaj na ljude najviše zbog slabe vjere, zbog toga što u njihovim srcima i na njihovim jezicima nema zikra – spominjanja Allaha i Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitnih dova, pa ih zli džini nalaze goloruke i nenaoružane.”
Ljubavna strast i požuda
Šejh Ibn tejmijje kaže: “Djelovanje džina na čovjeka nekada je rezultat ljubavne strasti i požude koju džin osjeti prema nekome od ljudi. To je vid razvrata koji je Allah, dž.š., zabranio kao što je zabranio i među samim ljudima, pa makar bio na zadovoljstvo druge strane (čovjeka), a pogotovo ako je protiv njegove volje, s obzirom da se u tom slučaju radi o razvratu i nepravdi (nasilju) istovremeno.”
Džini su o tome obavješteni, pa su svjesni da je to razvrat i nasilje, kako bi bilo dokazom protiv njih na Sudnjem danu, a svjesni su da će im biti suđeno prema Allahovom, dž.š., zakonu i zakonu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan i ljudima i džinima istovremeno.
Mržnja i osveta
Nekada je to rezultat (vrlo često, a možda i najčešće) mržnje ili osvete, kao npr, kada neko od ljudi nesvjesno nanese zlo džinima (uriniranjem ili posipanjem vrele vode po njima ili ubistvom nekoga od njih) za koje oni smatraju da je namjerno učinjeno. U tom slučaju, džini mu se svete u većoj mjeri nego što je zaslužio. Ibn Tejmijje u vezi s ovim kaže:”Ako čovjek nije svjestan zla koje nanese, džini to trebaju znati, zato što onaj koji nenamjerno nanese zlo ne zaslužuje da ga se kazni. Ako to čovjek učini u svojoj kući, onda džini trebaju znati da je on slobodan ponašati se kako želi (u granicama dozvoljenog) na svome posjedu, te da oni nemaju pravo boraviti tu bez njegove dozvole. Njima pripadaju mjesta koja ne nastanjuju ljudi, kao što su neka pusta mjesta i ruševine.”
