Slika džina nije uvijek tako crna i mračna, te da je ne prati obavezno osjećanje užasa, straha i nelagode. Postoje džini koji su u čestitosti nadmašili ljude. Neki su obasjani svjetlom imana, bogobojaznosti i pozivanju vjeri u Allaha dž.š., kao što se navodi u Kur'anskoj suri El-Džinn koja govori o džinima koji su slušali Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, dok je učio Kur'an, pa se uputili svome narodu opomonjući ga.
Neki džini su dobri vjernici, neki pozivaju u Allaha dž.š., a neki su dobri poznavaoci hadisa. Šejhul -islam Ibn – Tejmijje kaže:”Nekada džini dođu u liku čovjeka nekom kralju ili princu nevjerniku koji se povukao, počeo da čezne i tuguje i plaši se smrti, pa ga poje (vjerom) i pozivaju u islam, te se on odaziva, biva poučen i pita :”Ko si ti?” , a džin odgovara:'Ja sam taj i taj.'” Kao dokaz Ibn Tejmijje navodi ono što se u ovom smislu desilo njemu: “Bio sam u tvrđavi (zatvoru) kada se nešto slično desilo jednom turskom princu kojem se džin predstavio kao Ibn Tejmijje. Princ je povjerovao da je to istina, te je obavijestio kralja Mardina koji je s tom viješću uputio izaslanika u Egipat. Sve se to dešavalo dok sam ja još uvijek bio u zatvoru, pa ih je to začudilo, a zapravo je to bio džin koji je osjećao naklonost prema meni, pa je činio Turcima ono što sam im i ja činio. Naime nakon što su došli u Damask, pozivao sam ih u islam, pa kad bi neki od njih izgovorio šehadet, poučavao sam ga onome što je bilo moguće. Isto je činio i džin nastojeći da mi na taj način ukaže poštovanje.”
Nadalje Ibn tejmijje kaže:”Neki ljudi su me upitali:'Kako to da on (džin) nije melek?’, pa sam im odgovorio: ‘Meleki ne lažu, a on (džin) je svjesno slagao da je Ibn tejmijje.'”
Musliman treba znati da su džini manje vrijedni od ljudi, pa makar bili pobožni i čestiti.
“Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra,70)
