Danas su ljudi naviknuti da one sa kojima se razilaze nazivaju haridžijama. Pa je tako onaj koji naređuje na dobro i odvraća od zla postao haridžija. I onaj koji tekfiri otpadnike je postao haridžija. I onaj koji razotkriva one koji šire nered i pokvarenjake postao je haridžija. I onaj koji priča o onome što izvodi iz vjere postao je haridžija.
Tako su neki ljudi ljudi pogođeni pesimizmom, pa ne govore o zindicima i murtedima iz straha da ne budu prozvani haridžijama. U svakom vremenu, murdžije nazivaju ehli sunnet haridžijama!
Pa je tako rečeno za Imama Ahmeda da je haridžija ali mu to nije naštetilo. Za Imama Ibn Tejmijju je rečeno isto ali mu to nije naškodilo, za Imama Ibnul Kajima isto, kako on to pojašnjava u Nuniji:
“I od čuda je to da su oni rekli onome koji slijedi prethodnike i Kur'an: ‘vi ste od haridžija.” – Uzeli su vanjštinu, a ostavili značenja”. Također su isto rekli za Imama Muhammeda Ibn Abdulvehaba, rahimehullah, i do današnjeg dana ga nazivaju haridžijom.
Takvo prozivanje je oružje murdžija i oružje slabića koji izbjegavaju time debatu, iako imaju mogućnost za nju. I kada dođe do rasprave, oni dokaza nemaju koji bi iznijeli svojim slijepim sljedbenicima, oni ne teže ka dokazima već u nemoći se potpomažu sa vladarom. Dakle oni nisu u stanju da raspravu vode niti da iznesu dokaze, pa zato odabiru da potvaraju ljude i proglašavanjem istih da su novotari i zabludjeli, samo kako bi time otjerali ljude od njih.
Jer ljudi kada čuju da je rečeno za nekoga da je haridžija bježe od njega, jer misle da je on to u stvarnosti.
Ti ljudi koji nazivaju nepravedno druge ljude haridžijama, oni nemaju časti ni emaneta, važno im je samo da izvršavaju taj murdžijski prijekat. Svako ko je ograničio djela koja izvode iz islama sa priznavanjem istih, sa ohalaljivanjem istih i slično, on je murdžija. I to od mezheba džemhija i oni nazivaju ehli sunnet haridžijama. Tako da se moraju dobro provjeravati takvi nazivi, a ne uzimati za ispravno govore novotara o ljudima.
