Nesumnjivo, liječenje, rukjom – časnim Kur'anom i autentičnim hadisima i dovama korisno je i djelotvorno liječenje. “…Reci: ‘On je vjernicima uputstvo i lijek…’” (Kur'an); “Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima…” (Kur'an)
U ovom se ajetu govori o vrsti, a, uostalom, cijeli Kur'an je lijek, na šta ukazuje 44.ajet sure Fussilet. Allah dž.š. kaže: “O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.)
Dakle, časni Kur'an savršen je lijek za sve vrste bolesti: duševne i tjelesne, lijek za ovaj i spas na budućem svijetu. Međutim, nije svako dostojan, niti ima tu sreću da bude izliječen Kur'anom. Ako bolesnik lijepo upotrebi kur'anski lijek, liječenje svoje bolesti pristupi iskreno, vjerujući, potpuno se predajući, sa čvrstim uvjerenjem i ispunjavajući sve preduvjete – nikakva ga bolest neće moći savladati. Ne postoji nijedna tjelesna bolest, niti bolest duše za čije liječenje u Kur'anu ne postoji uputstvo, pojašnjenje uzroka bolesti i preventiva, ali to uputstvo se odnosi na ljude koje je Sveznajući Allah obdario razumjevanjem časnog Kur'ana. Svemogući je Allah u Svojoj Knjizi spomenuo bolesti tijela i duše, ali i način njihovog liječenja.
Bolesti duše se dijele na dvije vrste: bolest sumnje i kolebanja i bolest slijeđenja strasti i poroka. Govoreći o bolestima duše, Svevišnji Allah potanko izlaže njihove uzroke i načine liječenja. Allah, dž.š. rekao je: “A zar im nije dosta to što Mi tebi objavljujemo Knjigu koja im se kazuje; u njoj je, doista, blagodat i pouka narodu koji vjeruje.”
Ibn Kajjim rhm, zapisao je: “Onaj ko se ne izliječi Kur'anom, on se neće ni sa čim izliječiti, i onome kome Kur'an ne bude dovoljan, njemu ništa neće biti dovoljno.”
Kada je riječ o tjelesnim bolestima, časni na Kur'an upućuje na osnovna, sveobuhvatna pravila njihovog liječenja. To jesu sljedeća tri pravila: čuvanje zdravlja, izbjegavanje svega što šteti i izbacivanje štetnih tvari iz tijela. Ova tri pravila jesu mjerodavna kada se radi o otkrivanju svih podvrsta bolesti.
Kada bi čovjek na lijep način upotrebio kur'anski lijek, osjetio bi začudan utjecaj i osjetio bi brzo ozdravljenje. S tim u vezi, Ibn Kajjim rhm. ostavio je slijedeći zapis: “Dok sam bio u Meki, razbolio sam se, i nisam našao ni liječnika ni ma kakvih lijekova, pa sam pristupio liječenju učenjem sure El-Fatiha. I, zaista, osjetio sam njeno čudno djelovanje: uzeo sam čašu zemzem vode i suru nekoliko puta proučio na vodu, a potom je popio. Od tog tretmana potpuno sam ozdravio. Stoga sam ga upotrebljavao za liječenje svih drugih bolesti i ostvario nevjerovatnu korist. Štaviše, isti sam tretman preporučivao onima koji su mi se žalili na bolove, i mnogi od njih brzo su se izliječili.”
Liječenje autentičnom poslaničkom rukjom također je jedan od najboljih lijekova. I Dova ima isti status i jedan je od najjačih uzroka otklanjanja zla, a ostvarivanja željenog, posebno ako je molitelj uporan i ako pri njemu ne postoje prepreke za uslišavanje molbe.
Dova stoji nasuprot nesreći: potiskuje je, liječi, sprečava i olakšava ako se već desila. Dokaz ovoj konstataciji je hadis u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova je lijek protiv onoga što se desilo i onoga što se nije desilo. Zato učite dovu, Allahovi robovi!”
Ajeti, zikrovi, dove i riječi za zaštitu koji se uče i kojima se liječi sami po sebi jesu koristan lijek, ali oni zahtijevaju snagu bolesnika, njegovo povinovanje i upliv. Drugim riječima, ako se desi da izliječenje izostane, uzrok je slabost bolesnikovog upliva, odnosno nepodložnost djelovanju lijeka i postojanje jake prepreke koja sprečava djelovanje lijeka, jer je rukja lijek koji djeluje s dvije strane onoga: sa strane bolesnika i sa strane onoga koji liječi učenjem ajeta i hadiskih dova.
Kada se radi o liječenju sa strane bolesnika, ono zavisi od njegove duševne snage, iskrenog obraćanja Svevišnjem Allahu i čvrstog uvjerenja da je ćasni Kur'an lijek i milost vjernicima. Ispravno liječenje jeste ono u kojem se podudaraju srce i jezik.
Ibnut Tin rhm. rekao je: “Liječenje rukjom učeći sure El-Felek i En-Nas i izgovarajući Allahova dželle šanuhu, imena inšallah ima status korisnog duševnog lijeka koji pomaže isključivo ako njime liječi čestit čovjek.”
Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je rukjom dopušteno liječiti pod sljedeća tri uvjeta:
- rukja treba sadržavati ajete časnog Kur'an, odnosno da se poziva na Allahova džele šanuhu, ieman i svojstva, odnosno hadiske dove,
- rukja treba biti na arapskom jeziku, odnosno na svakom drugom razumljivom jeziku,
- treba imati na umu da rukja ne liječi sama po sebi, već Allahovom, džele šanuhu, moći: ona je samo poduzimanje određenog uzroka.
