Kufr – sud o nečijem nevjerstvu, kao i tekfir – proglašavanje nekoga nevjernikom, legitimni su šerijatski propisi. Apsolutno pravo na jedno i drugo ima isključivo Uzvišeni Allah.
Osoba čiji je islam kategorički potvrđen ne smije biti proglašena nevjernikom samo na osnovu sumnje ili pretpostavke da je počinila nevjerstvo. Zbog toga, osoba čiji je islam jasan i očit ne može biti proglašena nevjrnikom osim nakon jasnog i očitog kufra koji se kod nje nedvojbeno potvrdi.
Kada pogriješimo i za čovjeka koji je ili nevjernik ili veliki grješnik ili novotar kažemo da to nije, to je daleko bezazlenije nego kada pogriješimo i za čovjeka koji nije ili nevjernik ili veliki grješnik ili novotar kažemo da to jeste.
Propisi i kvalifikacije ljudi u ovom pitanju donose se na osnovu spoljašnjeg, vidljivog stanja ljudi, kao i na osnovu stanja u kojem su umrli. Zbog toga, onaj ko svojom vanjštinom bude pokazivao da je vjernik, dužni smo ga u svakom pogledu i tretirati kao vjernika, a onaj ko svojom vanjštinom bude pokazivao da nije vjernik, prema njemu smo se dužni odnositi kao prema nevjerniku. Što se tiče onoga što ljudi nose u dubinama svojih srca, sud o tome prepušten je Poznavaocu svega nepoznatog, Uzvišenom Allahu.
U općem smislu, kategorično tvrdimo da će umrli muslimani biti spašeni i sačuvani vječnog boravka u Vatri, kao što, također u općem smislu, a ne pojedinačno, kategorički tvrdimo da će nevjernici i bezbožnici vječno boraviti u Vatri.
Opći šerijatski propis o proglađavanju nekoga nevjernikom, grješnikom ili novotarom nužno se ne primjenjuje na svakog pojedinca sve dok se tom pojedincu u potpunosti ne predoče dokazi i dok se ne ispune svi ostali uvjeti koji su potrebni, a to su: da taj pojedinac bude u potpunosti upoznat sa tim da je dotično djelo ili nevjerstvo ili grijeh ili novotarija, da je to učinio namjerno i svjesno, da je to učinio dobrovoljno, tj. da na to nije bio natjeran i prisiljen, i da se otklone sve ostale eventualne preporuke.
Onaj ko nije shvatio davu – srž i suštinu islamskog poziva, nad takvim nije uspostavljen argument (upoznavanje te osobe sa osnovama islamskog vjerovanja i osnovnim šerijatskim pravilima i propisima kako bi se nad njom mogli sprovesti islamski propisi koji se na nju odnose).
Opravdavanje neznanjem mjerodavno je i prihvatljivo i u pitanjima osnova vjere, ali i u njenim ograncima, kao i u pitanjima oko kojih postoji konsenzus među učenjacima, ali i u pitanjima u pogledu koji se učenjaci razilaze.
Shodno odabranom mišljenju islamskih učenjaka, opravdanje neznanjem punovažno je u svim pitanjima i u svim okolnostima sve dok se pojedincu argumentovano ne predoči istina i ne pojasne principi i pravila sa kojima treba biti upoznat.
Nevjernicima smatramo sve one koji čine te'vil – interpretiraju i tumače šerijatske tekstove negirajući tako da je poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio samo istinu ili niječući neke od osnovnih komponenti vjere islama, kao što su činili filozofi i batinije, a čiji se postupak ne može opravdati nikakvim šerijatski validnim opravdanjem. Što se tiče onih koji su pribjegli te'vilu koji ne spada u vrstu koju smo spomenuli, tj koji ne sadrži elemente nevjerstva, njih smatramo grješnicima, ali ne i nevjernicima. U ovu kategoriju , u općem smislu, ubrajamo murdžije i metezilije, ali i neke druge grupacije.
Prisila je sasvim legitimno i prihvatljivo opravdanje znog kojeg se nad pojedincem, koji bude primoran da izgovori riječi nevjerstva ili počini takvo djelo, ne primjenjuju šerijatski propisi koji se odnose na sud o nevjerstvu. Uzvišeni Allah je rekao: “Onoga koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.” (En-Nahl,106)
Ukoliko neki govor ili mezheb – određeni pravac u mišljenju, označava kufr ili novotariju, to primarno ne znači da je osoba koja je izgovorila te riječi ili slijedi dotični pravac nevjernik ili novotar, niti ju je dozvoljeno odmah proglasiti nevjernikom ili novotarom zbog riječi koje je formalno izgovorila ili zbog stava koji formalno zastupa, sve dok se toj osobi ne pojasni suština onoga što izgovara ili što slijedi, a ona i nakon toga ustrajno i čvrsto ostane pri svom stavu i mišljenju.
Pravo na proglašavanje pojedinca nevjernicima isključivo je nadležnost kompetentnih kadija, islam
