Jednom je beduin prolazio kroz planinski vijenac i naišao na slijepog starca koji je bolovao od raznih bolesti. Teško je obolio. Iako je bio paraliziran bio je prisiljen da ostane u sjedećem položaju. Beduin ga je mogao jasno čuti kako izgovara: “Sva hvala i zahvala pripada Allahu dž.š., koji me je sačuvao od bolesti sa kojima testira mnoga svoja stvorenja, i Onome koji mi je dao mnoge prednosti u odnosu na druga stvorenja.”
“Brate moj”, uzviknu beduin, “Od čega si to spašen? Tako mi Allaha mislim da si obolio od svake moguće bolesti.”
“Odlazi od mene”, izgovori starac dok je podizao glavu. “Zar još uvijek nemam jezik sa kojim mogu slaviti Allahovu Jednoću, i sa kojim ga mogu spominjati svakog trenutka? I zar još uvijek nemam srce sa kojim ga mogu spoznati?”
Te starčeve riječi su bile dovoljne beduinu da se pokaje i zatraži oprost od Allaha dž.š.
– Zapamtite, uvijek postoji neko ko je u težim problemima od vas.
