Islam je vjera čistoće! Posebno je to naglašeno namazom jer uvjetuje, a samim tim i podstiče na čistoću tijela, odijela i mjesta gdje se on obavlja. Nakon svih psihofizičkih priprema, pravi klanjač se namazu iskreno posvećuje. U stanju potpune poniznosti i predanosti Svemogućem Allahu, uronjavajući u suštinu namaza i duboki smisao riječi koje izgovara i svojih pokreta, on prožima svu čovjekovu dušu i tijelo, podsjeća ga da stoji pred Uzvišenim Allahom te da će uskoro doći dan kada će, isto tako stojeći, odgovarati za svoja djela. Ovakav namaz pozitivno djeluje i čovjeka odvraća od ružnih misli i djela, i istovremeno podstiče na moralne vrline i dobra djela.
S obzirom da je klanjač pet puta dnevno “pred svojim Gospodarom”, skoro je nemoguće prihvatiti mogućnost iskrenog i redovnog klanjanja namaza i namjernog prepuštanja porivima grijeha. Zbog toga sa pravom kažemo da je on škola lijepog morala! Namaz je utočište i sklonište muslimana kojem u svim nedaćama pribjegava. Namaz je za njega puniji osjećanja od majčinskog toplog krila njenom djetetu, koje, kad mu god nešto nije po volji, bude preplašeno, ili možda gladno i žedno, skloni se svojoj majci u krilo, ili se uhvati za njene čiste skute.
U njemu vjernik, iskreno i sa potpunim pouzdanjem, svoje srce otvara pred Plemenitim, Snažnim, Imićnim, Darežljivim, Milostivim, Samilosnim, Blagim, pred Onim koji daje i lišava, pred Onim koji sve čuje i koji se na molbe rado odaziva… Zato je on vjerniku sigurno utočište i bezbjedni zaklon, stjecište snage i pomoći – djelo koje mu osigurava duševni mir i zadovoljstvo.
