BARIJERA IZMEDU DVA MORA
Nevidljiva pregrada spomenuta u Kur'anu
“Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne miješaju.” (55- Ar-Rahman, 19-20)
Francuski naucnik poznat po podmorskim istraživnajima, kapetan Jacques Cousteau, je, na kraju istraživanja vedene barijere, rekao sljedece:
”Analizirali smo tvrdnje nekih istraživaca o tome kako postoje odredene barijere koje odvajaju razlicite morske mase. U toku istraživanja vidjeli smo da Sredozemno more posjeduje sebi svojstvenu slanost i gustocu i kao takvo je utocište posebnih živih bica. Potom smo analizirali vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdili da se sasvim razlikuje od Sredozemnog mora. Premda bi ova dva mora, sa aspekta slanosti, gustoce i životnih vrsta koje ih nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slicna na Gibraltaru, mjestu gdje se spajaju, ipak, cak i u podrucju gdje su veoma blizu, ova dva mora posjeduju razlicite strukture. Prilikom istraživanja suocili smo se sa situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprecava nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemacki naucnici otkrili 1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more. Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo da ista barijera postoji na svim linijama spajanja mora razlicitih struktura.”
Ova cinjenica o nemiješanju voda mora koja se medusobno dodiruju, koja je zbunila kapetana Cousteaua, je prije 14 stoljeca istaknuta u Kur’anu. Ova odlika koju je nemoguce uociti golim okom i koja izgleda nelogicna najprije je objavljena ljudima na Arapskom poluotoku, koji nemaju nikakve veze sa moreplovstvom.
Barijera izmedu mora koja se dodiruju, ali ne miješaju jedan je od primjera Allahovog savršenog stvaranja raznolikosti u svemiru. Pogledamo li u bilo u koji dio svemira, od ljudskih lica do stotina hiljada vrsta leptira i cvijeca, osvjedocit cemo se u savršenu i veoma raznoliku Allahovu umjetnost.
Odlika raznolikosti podmorskog svijeta, na koju Kur’an skrece pozornost, ima znacajno mjesto. Zahvaljujuci površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda susjednih mora. Na taj nacin susjedna mora imaju razlicite strukture, razlicitu gustocu i razliciti procenat soli. Ova razlicita okruženja formiraju sredine pogodne za život razlicitih živih bica. Radi toga, podmorski život posjeduje vecu raznolikost, od riba do biljaka i mikoorganizama. Voda, koja nam se cini kao nešto što se veoma lahko miješa, fizickim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos raznolikosti živih bica. Jaki talasi i snažna strujanja ne utjecu da voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši unatoc tim silama. Ova odlika mora, na koju Kur’an skrece pozornost, ne samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Vjerovjesnika, predstavlja fenomen, nego i upucuje na cinjenicu kako je Allah, dž. š., sve podesio do najsitnijeg detalja.
“On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a izmedu njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.”
(25- Al-Furqan, 53)
( quranmiracles.com )
